Nisam vjerovala da je kamen nešto posebno i da može biti lijep u tolikoj količini... nisam vjerovala da kamen mogu početi toliko da cijenim i da mu se divim ... sve dok nisam došla u Trogir!

Gradić, čija je gradska jezgra pod zaštitom UNESCO-a napravljen je od kamena, uostalom kao i većina naših gradića i mjesta uz more.

Kamen je ljudima, koji žive uz more uvijek značio mnogo jer je dio prirode i bilo ga je u izobilju. Zato su od njega građene kuće, crkve, ulice i uličice … i još mnogo toga. Najzanimljiviju primjenu kamen je našao u izgradnji vrtala. Pošto je primorska zemlja bila škrta ljudi su osmislili vrtale: ogradili su dio kamenom i unutra nanijeli zemlju, skupljenu i donesenu od ko zna gdje i tu su sadili sve, od kapule i pomodora do vinove loze.

Mnogo sam se naslušala priča o kamenu a kao kontinentalka sa porijeklom iz dijela koji obiluje šumom i drvećem, bilo mi je zanimljivo slušati ali nisam ostala nikada pod nekim dojmom kod tih razgovora..

Sve dok nisam stigla u Trogir!!

Svugdje gdje pogledaš: ispred sebe, iza sebe, gore ili dole... sve je kameno.U Trogiru je kamen sačuvan u svim oblicima i sve mu je podređeno. Svaki restaurirani dio nekih od znamenitosti a i kuće za stanovanje obnovljene su uz pomoć kamena tako da je ostao u prvobitnom obliku. Ulice su popločane kamenom koji je dijelom već izlizan i gladak pa je mjestimično i klizav ali to ne smeta jer ga je lijepo osjetiti pod nogama dok šetaš tim uskim kalama, od koji su neke toliko tijesne da se teško mimoići sa onima koji ti dolaze u susret. Podsjećaju na priče tipa „Naše malo misto“ o susjedima koji su znali sve o svakome jer su im prozori bili vrlo blizu i tajne se nisu mogle tako lako sačuvati. Ali jedino se takvim uskim prolazima moglo spriječiti da sunce svojom toplinom u ljetnim mjesecima paralizira život u mjestima pod ovakvim podnebljem.



Ne znam da li fotke mogu potpuno dočarati ljepotu „kamenog grada“ ali evo nekoliko, snimljenih Zoranovim okom i kamerom. Namjerno nisam pisala o znamenitostima kao što je kaštel Kamerlengo, katedrala Svetog Lovre sa Radovanovim portalom, kula Svetog Marka ili Knežev dvor, koji se nalaze na nekim od fotosa jer su oni, iako simboli Trogira, „samo“ dio ove priče o kamenu i njegovoj ljepoti.











A da, Trogir je i turistički grad i njegova arhitektura privlači mnoge posjetitelje iz cijeloga svijeta. Ali mještani nisu zaboravili da turisti dođu i da se okupaju, da probaju dalmatinske specijalitete, da odu na izlet na slapove Krke ili u Drvenik... i vjerujte svega od toga ima. Na plažu se može doći mnogobrojnim brodićima, ribu i ostale plodove mora može se dobiti od ljubaznih konobara brojnih restorana, koji su opremljeni bogatim jelovnicima i vinskim kartama, svejedno da li se odlučite da večerate na rivi uz more ili u nekoj konobi koja je dio kamene kuće u centru prelijepog gradića.

A noću, dok šetate ili posmatrate Trogir i njegov kamen sa prozora svoje iznajmljene sobe dobijate još ljepši ugođaj: spoj svjetlosti iz mnogobrojnih trogirskih laterni i mjeseca daju predivnu sliku ovog grada.



A da!! Jedna banalna stvar ali važna! U nedelju navečer u devet sati podigla sam novac na pošti i kupila slatkiše u jednoj maloj prodavnici. U nedelju naveče!!!! Trogirani su mislili na sve i učinili da se turista zaista osjeća dobrodošlim.